Jedan od na\u010dina da shvatimo liderstvo jest i da osvijestimo gdje se liderstvo doga\u0111a. Koliko god zapo\u010dinjalo sa sobom, liderstvo se ne doga\u0111a u izolaciji, ve\u0107 je u velikoj mjeri proces zajedni\u010dkog odrastanja u odnosu s drugima, a to zahtijeva zajedni\u010dku radikalnu povezanost.<\/p>\n\n\n\n
Da bismo objasnili zna\u010denje liderstva kao radikale povezanosti, potrebno je opisati kako na\u0161a ljudska povezanost obi\u010dno izgleda u stvarnosti. Obi\u010dno odgovaramo jedni drugima reagiraju\u0107i jedni na druge. Reagiramo na ono \u0161to drugi ljudi jesu, rade ili misle; reagiramo na sve ono \u0161to donose. Na\u0161a trenutna reakcija nije toliko usmjerena na stvaranje iz onoga \u0161to drugi donose koliko na jednostavno glasanje da li se sla\u017eemo ili ne s onim \u0161to oni nude u naj\u0161irem smislu rije\u010di; da li ih zato smatramo primjerenima ili neadekvatnima. Koliko god to treba normalizirati u smislu na\u0161eg ljudskog pona\u0161anja, tako\u0111er treba re\u0107i i da nas takav pristup \u010dini jednostavno osu\u0111uju\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n
Suprotno tome, liderstvo kao radikalna povezanost zna\u010di uvijek tra\u017eiti mudrost u drugom \u010dovjeku, uz razumijevanje da nas u\u010dinak toga \u010dini zajedni\u010dki mudrijima.<\/p>\n\n\n\n
Tra\u017eenje ove mudrosti je mindset koji se u stvarnosti provodi kroz \u010desto nelagodne korake. Evo jednog od takvih izazova: umjesto dobro osmi\u0161ljenog \u010desto suhoparnog feedbacka onima koje vodimo, ponudimo zahtjevnu istinu iz ljubavi prema njima.<\/p>\n\n\n\n
Lideri komuniciraju ovakvu vrstu istine kad im je istinski stalo do onih koje vode. \u010cine to jer nesumnjivo vjeruju u potencijal drugih i \u017eele ih potaknuti da odrastu do pune razine vlastitog potencijala.<\/p>\n\n\n\n
To zahtjevnu istinu iz ljubavi \u010dini razgovorom utemeljenim na radikalnoj povezanosti, a ne o\u0161trom kritiziranju. \u010cini ju \u010desto nelagodnom i dijelom ne\u010dega \u0161to mo\u017eemo nazvati zahtjevnim, \u010dak te\u0161kim razgovorom. No, va\u0161a volja i sposobnost da podijelite ovakvu istinu s onima koje vodite i otvorite zahtjevne razgovore u kona\u010dnici definira va\u0161e liderstvo.<\/p>\n\n\n\n
U mnogim se korporativnim kulturama izbjegavaju zahtjevni razgovori jer ljudi ne osje\u0107aju dovoljno sigurnosti u svojoj radnoj okolini da bi ih mogli voditi. Tu se doga\u0111a paradoks: \u0161to je manje zahtjevnih razgovora, to je manje sigurnosti na radnom mjestu. Zahtjevna istina iz ljubavi u \u010ditavoj svojoj nelagodi zapravo je na\u010din pove\u0107anja sigurnosti me\u0111u svima. Spremnost da ju komunicirate unato\u010d nelagodi garantira svima da se niti jedna tema ne\u0107e izbjegavati i to automatski stvara sigurnost.<\/p>\n\n\n\n
Slu\u0161aju\u0107i pri\u010de lidera u svom radu, shvatila sam da umjesto takve zahtjevne istine pre\u010desto odabiremo \u0161utnju ili kritiku. \u010cini se da je ni\u0161ta ne re\u0107i ili jednostavno kritizirati manje rizi\u010dno od upu\u0161tanja u zahtjevan razgovor.<\/p>\n\n\n\n
Za mene to uvijek postavlja pitanje koliko uistinu brinemo za druge. Vjerujem da nas duboka briga za drugu osobu pozove da se suo\u010dimo s rizikom i nelagodom razgovora u kojem dijelimo istinu iz ljubavi. U svakom riziku, pa tako i ovdje, mora prevladati ne\u0161to va\u017enije kako bismo bili spremni riskirati.<\/p>\n\n\n\n
Stoga, ako kao lideri nismo spremni komunicirati zahtjevnu istinu, u ve\u0107ini slu\u010dajeva to nije zato \u0161to se ne mo\u017eemo suo\u010diti s rizikom, ve\u0107 zato \u0161to nam nije dovoljno stalo do onoga tko ju treba \u010duti.<\/p>\n\n\n\n
Ostavljam vas s pitanjem za razmi\u0161ljanje: Do koga je vama kao lideru dovoljno stalo da s njima podijelite zahtjevnu istinu iz ljubavi?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"