U svojoj knjizi Radical Wholeness: The Embodied Present and the Ordinary Grace of Being, Philip Shepherd govori o tome kako razli\u010dite kulture prepoznaju razli\u010dita osjetila. Iako je zapadna kultura nau\u010dena imati pet osjetila – dodir, okus, miris, sluh i vid – kultura Anlo-Ewe u zapadnoj Africi razumije osjetila na druga\u010diji na\u010din. Tako u svojoj kulturi govor smatraju jednim od osjetila kojim se koriste za otkrivanje kamo dalje.<\/p>\n\n\n\n
Ba\u0161 kao \u0161to bi koristili ruke i osjet dodira za kretanje kroz fizi\u010dki prostor.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj me koncept potaknuo odmah na razmi\u0161ljanje: trebaju nam lideri sa \u0161estim \u010dulom govora koji \u0107e po\u0161tivati ono \u0161to treba \u010duti i ono treba re\u0107i u svakom kontekstu. Odva\u017eni lideri koji zapo\u010dinju odva\u017enije razgovore.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to su odva\u017eniji razgovori? Razgovori u kojima govorimo o onome \u0161to je svima poznato, ali se nitko ne usu\u0111uje re\u0107i. Neizgovorena mi\u0161ljenja u tom smislu nisu odraz istinskog liderstva. Liderstvo nije sigurna igra u kojoj vidimo stvari koje zahtijevaju promjene i na njih odgovaramo zapravo izbjegavaju\u0107i govoriti ili slu\u0161ati ili vrlo \u010desto – oboje.<\/p>\n\n\n\n
Odva\u017eniji razgovori zna\u010de dozvoliti prostor za sve \u0161to treba re\u0107i i \u010duti. U takvim razgovorima svi su glasovi va\u017eni bez obzira koliko neugodni mogli biti. Kao takvi, smjeliji razgovori donose potrebne promjene i imaju mo\u0107 preoblikovanja na\u0161eg \u017eivota, kulture na radnom mjestu i kvalitete na\u0161eg liderstva.<\/p>\n\n\n\n
Odva\u017eniji razgovori kreiraju sr\u017e na\u0161eg \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Dvije su vrste razgovora u kojima smo svi, u svako doba. Onaj unutarnji koji se doga\u0111a u na\u0161im vlastitim glavama. Vanjski koji se doga\u0111a s drugima. I jedan i drugi mo\u017ee biti odva\u017ean ili ne.<\/p>\n\n\n\n
Lideri koji nisu u stanju otvoriti odva\u017enije razgovore sami sa sobom, vjerojatno ne\u0107e mo\u0107i pokrenuti ni pravi smjeli razgovor s drugima. Ono \u0161to govorimo sebi i drugima definira kvalitetu \u017eivota koji \u017eivimo. Ono \u0161to ostavljamo neizgovoreno \u010dini to tako\u0111er.<\/p>\n\n\n\n
Odva\u017eniji razgovori kreiraju na\u0161e iskustvo kulture na radnom mjestu.<\/p>\n\n\n\n
U skladu s tim uvjerenjem, a u okviru organizacije, mo\u017eemo re\u0107i da razgovori oblikuju na\u0161 \u017eivot na radnom mjestu. Ono o \u010demu se govori, pa \u010dak i ono o \u010demu se ne govori, ko\u0161ta na\u0161e organizacije uspjeha, a na\u0161e zaposlenike kulture u kojoj bi bili anga\u017eirani s osje\u0107ajem smisla.<\/p>\n\n\n\n
U svom radu \u010dujem previ\u0161e zaposlenika kako ka\u017eu da \u017eele bolju kulturu u timovima ili organizacijama u kojima rade. Ista poruka \u010desto dolazi i od njihovih lidera i sve to zvu\u010di kao da zajedno stvaraju atmosferu koju kolektivno zapravo ne \u017eele.<\/p>\n\n\n\n
Va\u0161i razgovori na radnom mjestu kreiraju va\u0161u kulturu neprestano; \u010dine to upravo u trenutku dok ovo \u010ditate. Kako onda svjesnije kreirati kulturu odva\u017enog liderstva?<\/p>\n\n\n\n
Vjerujem da su ovo klju\u010dne polazne to\u010dke odva\u017enih lidera u stvaranju druga\u010dije kulture:<\/p>\n\n\n\n
Odva\u017eniji razgovori oblikuju kvalitetu na\u0161eg liderstva, ba\u0161 kao i neizgovorena mi\u0161ljenja. Dobra vijest je da su i jedni i drugi uvijek predmet na\u0161eg izbora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"