
Priča o poreklu Heather McGough
Pre četrnaest godina, u 24. godini, završila sam fakultet i neke neprofitne poslove na jugoistoku Sjedinjenih Američkih Država. Zatim sam se uputila nazad kući svojih roditelja na srednjem zapadu, dok sam razmatrala svoj sledeći potez. Da li da idem na pravni fakultet? Ne. Da postanem farmaceutski zastupnik? Ne baš. Imala sam ideju da se preselim na zapad u Kaliforniju i tamo nastavim svoju neprofitnu karijeru, ali rečeno mi je da definitivno ne bi trebalo da se preselim u San Francisko. Previše je skupo.
Upravo radoznalost, samostalnost i to što sam bila pouzdan istraživač su stvari koje su me dovele do ovde. Imala sam sreće da pozajmim 1500 dolara od jedne od svojih omiljenih osoba – mog deke. Rekla sam mu da ću mu vratiti novac. Godinu dana kasnije, i dalje sam ga zvala svake nedelje i i dalje nisam imala da mu vratim novac. Da, San Francisko je bio skup i on je znao da se osećam krivom.
Neumorno sam radila na svom poslu iz snova – neprofitnom – provodeći dane pokušavajući da pridobijem srca roditelja i njihove dece. Moj rad se odnosio na pet javnih stambenih zajednica na jugoistoku San Franciska, gde je glavni uzrok smrti bilo ubistvo. Želela sam da dokažem zajednici da program na kome smo radili nije bio kratkotrajno rešenje. Odabrala sam posao koji nije bio baš dobro plaćen. Živela sam svaki dan u uskom budžetu na Excel proračunskoj tabeli, računajući svaki peni. Jednog dana, kada smo deka i ja razgovarali o uobičajenim temama – politici, trenutnim događajima i mom poslu, rekao je: “Znaš, Heather, radiš zaista važan posao. Znaš da ne moraš zaista da mi vratiš novac, zar ne?”
Deda je umro pre mnogo godina, ali još uvek planiram da mu vratim novac. Volela bih da pronađem tu radoznalu devojčicu sa srednjeg zapada koja želi da dođe u San Francisko da obavlja neprofitan posao, i pozajmim joj novac. Želim da joj kažem da je sposobna i da može da uradi bilo šta što naumi.
Heather, Vi ste suosnivač i CEO kompanije Lean Startup Co. Recite nam nešto o svojoj ulozi.
Pored tipičnih dužnosti izvršnog direktora koje se odnose na ljude i kulturu, strategiju i rast, gotovinu i profitabilnost, verovatno provodim više vremena od većine izvršnih direktora istražujući mogućnosti. Budući da je Lean Startup bio izuzetno popularan kao pokret tokom protekle decenije zahvaljujući suosnivaču i članu uprave Eriku Riesu i njegovom bestseleru The Lean Startup, smatram da je potrebno da upravljam i dajem prednost prilikama koje nam se pružaju tako da se moj tim može fokusirati na postizanje najviše uticaja u našoj zajednici. Kao suosnivač i izvršni direktor kompanije Lean Startup Co, provela sam mnogo vremena definišući i istražujući ko smo mi i kako možemo ostvariti uticaj,kakvi bismo mogli biti i kakvi treba da budemo. Ta istraživanja takođe podrazumevaju utvrđivanje šta ne treba da budemo.
Ovo je suštinski zadatak svakog poslovnog lidera koji želi da njihova kompanija raste, menja se i prilagođava potrebama društva, institucija, korporacija i pojedinaca u realnom vremenu. To nas drži usredsređenim na naša zvezda vodilja. U suštini naše kompanije Lean Startup Co. je osnaživanje ljudi i kompanija sopstvenim unutrašnjim mišićima i znanjem kako da osmisle budućnost svog poslovanja. Svetski smo lider u kontinuiranim transformacijama. Naš rad je ukorenjen u Lean Startup procesu, koji je revolucionirao način na koji kompanije inoviraju na naučniji, a samim tim i poštovaniji način.
Ponekad sebi postavljam pitanja kao što su: Šta može da ima snažan uticaj? Kako ga mi merimo? Šta je važno? Šta uopšte znači važno? Imamo li prava sredstva da naš tim postigne rezultate koje želimo i mi i naši klijenti? Kako testiramo veštine?
Svakog dana se budimo pred mnoštvom velikih društvenih pitanja koja zahtevaju našu pažnju – bila to politika, novinarstvo, obrazovanje, zdravstvo ili životna sredina.
Čitav moj tim ima osećaj da se ne možemo suzdržati da ne prihvatimo ove izazove, niti možemo da prihvatimo da je stari način rešavanja stvari jedini način. Verujemo da će preduzetničko razmišljanje biti od ključne važnosti u pronalaženju rešenja za najteže prepreke na svetu, baš kao za bezbroj kompanija i pojedinaca. Verujem da većina ljudi ima dobre namere i da svi želimo da ostavimo svet pun resursa i mogućnosti za one koji će ga uskoro naslediti. Štaviše, možemo raditi zajedno da bismo se kretali u pravom smeru.
Za preduzetnika je izuzetno važno da bude radoznao. Radoznalost podrazumeva konstantno istraživanje. Kako Vi gledate na ovo?
Nisam sledila tradicionalni put preduzetništva, tj. ne potičem iz porodice preduzetnika, nisam pohađala fakultet višeg nivoa i nemam MBA. Radoznalost, želja za stvaranjem pozitivnih promena i naporan rad pomogli su mi da dođem do mesta gde se danas nalazim. Sklona sam tome da vidim prilike tamo gde drugi vide ćorsokake.
Nikad ne prestajem da postavljam pitanja, što je jedan od razloga zašto uspevam da izvučem najbolji rad od svog tima. Zanima me šta ojačava članove mog tima. Zanimaju me njihove veštine i kako otkriti i iskoristiti potencijal naše mreže kako bismo mogli da učimo i rastemo zajedno, pre nego da se izolujemo unutar silosa sopstvenih iskustava. Smatram da su naša raznolika porekla i obrasci razmišljanja ogroman resurs i nešto vredno slavlja.
Isto tako, Lean Startup Co ne bi mogao da postoji bez radoznalosti. Radoznali smo oko rešavanja problema za našu zajednicu i kupce. Jedna od naših glavnih vrednosti je osnaživanje preduzetničkog ponašanja, a ključna komponenta toga uključuje ostati žudan i radoznao. Mi smo mentalno teški, profesionalno prilagodljivi, željni plovidbe u nepoznato, akcija nam je bliska i volimo da tragamo kako za problemima tako i za odgovorima.
Kako da istražimo još dublje da bismo dostigli majstorstvo u onome što radimo?
Lideri kompanija moraju posvetiti mnogo razmišljanja i predanog kreativnog rada kako bi ostali konkurentni tokom narednih 10 meseci, narednih 10 godina i, u idealnom slučaju, sledećih 100 godina. Stopa ubrzavanja ponovnog izuma znači da se život sada menja brže nego u bilo kom drugom trenutku u istoriji, ali takođe sporije nego što će ikada.
Tržištima je nekada bilo normalno da imaju jednu proizvodnu ili organizacionu promenu po deceniji, ali se sada rok trajanja konkurentske prednosti može meriti u godinama, ili čak mesecima.
Organizacije svih vrsta moraju gajiti unutrašnju predrasudu prema neprestanoj rekonstrukciji. Ne radi se o stvaranju jedinstvene revolucionarne inovacije, već razvoju procesa za višekratno osmišljavanje budućnosti, bez obzira na to kako se svet menja oko vas. Da biste to efikasno uradili, potrebno je više od efikasnog razvoja i pokretanja proizvoda. Morate usaditi strast prema preduzetništvu u srž svoje organizacije i pokrenuti kulturu stalne transformacije.
Na ličnom frontu, majstorstvo počinje kada donesete svesnu odluku o vrsti života koji želite da vodite. Imala sam veliku sreću u tome što sam odrastala sa dva brižna roditelja u kvartu srednje klase. Ja sam bela, visoka plavuša, govorim engleski i imala sam sreću da pohađam fakultet. Imala sam mnoge privilegije koje mi često otvaraju put ka uspehu. Ali šta je uspeh? Da li je to novac? Velika kuća? Lep auto?
Za mene uspeh nije ništa od navedenog. Uspeh je imati slobodu da provodite vreme sa prijateljima i porodicom i da budete ispunjeni iskustvima, a ne predmetima. Uspeh znači videti uticaj u onome što stvarate, radeći sa kolegama i klijentima koji vas smatraju priajteljima ili čak porodicom, kao i biti istinski uzbuđen zbog odlaska na posao. Svakog jutra kada se probudim, pitam se: “Šta ću to dobro uraditi danas?” To me podseti da mogu da uradim nešto značajno tog dana, bilo veliko ili malo.
Majstorstvo je zasnovano na određenim kvalitetama, poput perspektive, empatije i pozitivnog načina razmišljanja. Počinje sa uvidom koliko je svet veliki, obraćanjem pažnje na sličnosti i uvažavanjem razlika.
Majstorstvo uključuje više od razgovora o problemima. To znači preduzimanje koraka za njihovo otklanjanje. To znači pomaganje ljudima kad zatraže, ali više se odnosi na to da znate kada treba da ponudite pomoć iako vam je niko nije zatražio.
Svet je fantastično, neuredno, prelepo mesto puno lekcija za one koji se ne plaše neuspeha i učenja. Svaki put kada isprobate nešto potpuno novo, ili pobeđujete ili učite i u oba slučaja rastete.
Majstorstvo dolazi iz razumevanja da zapadnjački način života nije jedini način, i samo uvažavanjem moći razlike možete preispitati pretpostavke koje vas sputavaju. Imala sam sreću da dobijem priliku da provedem neko vreme sa grupom žena Maasai u malom selu u Keniji. Primetila sam sreću i zadovoljstvo u njihovim očima dok su obavljale dnevne poslove. Smatrale su da je moj život urnebesan jer nisam imala ni krave ni decu. Njima nisu bili neophodni predmeti ili tehnologija da bi se osećali ispunjeno. Ovo mi je otvorilo oči da postoji i druga vrsta majstorstva u životu.
Odlučila sam da živim svoj život bez osuđivanja. Roditelji su me učili da treba da živim svoj život prema sopstvenim uslovima i sa pozitivnim izgledima, gostoljubivom prirodom, kao i da ne treba da pričam lose o tuđim izborima. Znam da svako vodi neku bitku o kojoj ja ništa ne znam.
Verujem da u teoriji svi mi postanemo prosek pet ljudi sa kojima provodimo najviše vremena. Proaktivno tražim ljude koji su pozitivni, vredni, koji vide mogućnosti umesto prepreka, osećaju da imaju moć nad svojom budućnosti i što je najvažnije, imaju smisla za humor u svemu ovome. Možete postići majstorstvo u onome što ste sebi zacrtali da uradite, ukoliko prvo upoznate sebe.
Postoji izreka da dobar lider mora da bude hrabar istraživač. Da li smatrate da je ovo tačno?
Apsolutno. Ali kako uopšte definišemo hrabrost? Verujem da se ovo razlikuje od osobe do osobe. Mnogi ljudi se nose sa traumom, zdravstvenim problemima, gubitkom voljene osobe ili sa nekim drugim izazovom. Hrabrost uključuje stvari kao što su traženje pomoći kada nam je potrebna, preuzimanje odgovornosti za greške i samouvereno odbijanje nečega kada moramo da napravimo listu prioriteta. Hrabrost je vođenje po primeru, ali takođe i razumevanje sopstvenih prostora za razvoj. Hrabrost je tražiti povratne informacije i ne zauzimati odbrambeni stav čim ga dobijemo. Hrabrost je u slušanju, čak i kada mislimo da znamo sve odgovore. U suštini, hrabrost je vera u sebe i spremnost da se upustimo u nepoznatu teritoriju – bilo da je u pitanju plivanje u okeanu ili pokretanje kompanije.
Na poslovnom planu, osoba mora da prizna kada joj se nešto potrefilo, odnosno kada je napravila jednokratno čudo koje stvara vatromete, ali koje ne može pouzdano da ponovi. Biti hrabar znači ići na put kontinuiranih, održivih inovacija. Razlika je u fundamentalnom procesu koji smanjuje rizik kreativne faze i eksponencijalno podiže verovatnoću da će svaki napor pogoditi tablu za pikado, ako ne čak i samu metu.
Po Vašem mišljenju, koja faza u poslu dolazi posle istraživanja?
Preduzeća moraju da odu dalje od stvaranja prve destruktivne inovacije. Kako vaša organizacija raste i postaje sve više institucionalna, održiva kultura inovacija mora se umanjiti u tandemu. To mora postati deo DNK vaše organizacije.
Da bi se stvorila kultura kontinuiranog preduzetništva, većini kompanija su potrebni koučevi koji bi im pomogli da se upuste u prakse poput Lean Startup, Design Thinking i Agile. Potreban im je plan za upravljanje inovacijama i stalna transformacija. Ovo je naša strast I naše mesto. Za naše klijente, mandat je: Inoviraj ili Umri.
U koučingu, kouč je taj koji upravlja i pomaže klijentu da istraži svaku moguću priliku. Kako koučing može da bude od koristi pri izvršenju?
Koučing je ključan za uspešno izvršenje. Promene u ponašanju ne dolaze lako i ne događaju se nakon nekoliko dana koučinga. Inovacije se neprestano razvijaju i bez stalne podrške za praktikovanje novih učenja i eksperimentisanja, vrlo je verovatno da će se učesnici vratiti na stare načine.
U ranoj karijeri nadgledala sam program opismenjavanja u SAD-u. Regrutovala sam i obučavala volontere za rad sa pojedincima koji se bore da pronađu posao i podrže se jer ne umeju da čitaju. Na drugom poslu sam podržavala odrasle osobe kojima su bile potrebne veštine i poslovi, jer su bili na samoj ivici i bili su u riziku da postanu beskućnici.
Ono što je zaista napravilo razliku još uvek važi, bilo da obavljam koučing sa članovima tima oko njihovog performansa ili radim sa preduzetnicima na njihovom načinu razmišljanja – ljudima je potrebno ohrabrenje kako bi preuzeli neki rizik, procenili svoje učenje ili videli dokle su dogurali. Koučing vremenom promeni živote i resetuje mišljenja ljudi o sopstvenom potencijalu. Pomaže u stvaranju puteva i istrajnosti pri uvežbavanju nečeg novog.
Na naslovnoj strani ovog izdanja držite kompas, simbol istraživanja. Koja je vasa finalna poruka čitaocima?
Kompas je podsetnik da nikada ne smete da izgubite viđenje svoje zvezde vodilje. Ohrabrujem vas da postavljate nova pitanja i tražite nove izazove svakog dana. Ovi izazovi su samo vaši i ukoliko vi ne napravite svoje remek delo, niko neće. Uložite dužnu revnost i budite sigurni da rešavate prave problem u pravo vreme i na pravi način. Živimo u ključnom momentu u istoriji, na ivici novog sveta koji je naših ruku delo. Važno je da nas ono što obavljamo svakodnevno približava svetu u kojem želimo da živimo i koji želimo da ostavimo za sobom.
Budućnost rada je već ovde i izgleda kao kraj poslova, a početak otvorenog tržišta veštinama. Možete da radite za mnoštvo različitih kompanija, ali uvek ćete biti najbolji u onome što zaista volite. U ovoj novoj ulozi kao životni preduzetnik, morate naterati sebe da budete pametniji. Videćete mogućnosti koje drugi jednostavno ne mogu da uoče, dokazaćete da postoje održive alternative, a radeći ovo, naći ćete se na pravoj strani istorije.
Be the first to comment