Hoću li ti verovati, neću li ti verovati

Budući da smo ljudska bića, odnosi su fundamentalni za to ko smo. Znamo da veze mogu biti značajan izvor sreće i ispunjenja u našim životima, ali mogu biti i jedan od značajnih izvora stresa. Pa, zašto nam je često veza tako teška?

Pre nekoliko meseci, ispričao sam se sa starom prijateljicom koja je nedavno unapređena u izvršnu ulogu u velikoj multinacionalnoj kompaniji. Dok smo sa uzbuđenjem i zabrinutošću razgovarali o njenoj novoj tranziciji, nisam mogla a da ne primetim promenu u njenom tonu i držanju dok je govorila o nekim od svojih odnosa.

Skrenula sam joj pažnju na ovo, što je dovelo do otvorene rasprave o pouzdanosti drugih u profesionalnom okruženju. Rekla je: „Ne verujem im; oprezna sam prema njima u svom prostoru.“ Objasnila je da su je iz prethodnog iskustva ljudi izneverili i da joj je bilo teško da izgradi poverenje sa novim kolegama.

Dok je nastavljala da opisuje svoju novu profesionalnu stvarnost, iako je ima želju da izgradi smislenu vezu sa članovima svog tima, nije mogla a da ne bude malo opreznija, jer joj je nešto stajalo na putu u vezi. Primetila sam kako su priče koje su se delile u kancelarijskim hodnicima pre mnogo godina u igri, informisale su o njenoj reakciji i interakciji sa novim članovima tima.

Izgradnja poverenja i identifikovanje višestrukih osnovnih problema u ponašanju je od ključnog značaja za lidere na radnom mestu. Bez poverenja, lideri ne mogu da stvore okruženje za saradnju koje će omogućiti njihovim zaposlenima da efikasno rade zajedno i dele ideje.

Stephen Covey, autor knjige 7 navika veoma efikasnih ljudi, jednom je rekao: „Bez poverenja, mi ne sarađujemo istinski, mi samo koordiniramo, ili u najboljem slučaju, tolerišemo jedni druge. Poverenje je upravo ono što transformiše grupu ljudi u tim.“

Poverenje je velika stvar. Kada ljudi steknu ili izgube naše poverenje, to je velika stvar. To je takođe snažna reč, ima veliku težinu. Kažemo da verujemo ljudima ili da je neko izdao naše poverenje. Ali šta to znači? Šta su radili?

Pa, šta je to poverenje?

Ako bih pitala 100 lidera u prostoriji o njihovoj definiciji poverenja, sigurna sam da bih dobila 100 različitih odgovora. Poverenje je složen, svestran koncept. Razlika u svim odgovorima bila bi povezana sa našim iskustvom osećanja sigurnosti, viđenja i slušanja dok odrastamo i napredujemo u životu.

Brene Brown definiše poverenje kao „Poverenje je izbor da nešto što vam je važno učinite ranjivim na tuđe postupke“.

„jer kada verujemo, ostvarujemo BRAVING sa nekim.“

Da razbije složenost poverenja, Brene koristi akronim BRAVING, što znači granice, pouzdanost, odgovornost, sef, integritet, neosuđivanje i velikodušnost.

Razbijanje poverenja na ova ponašanja i kvalitete pojašnjava šta mislimo kada nekome kažemo da mu verujemo ili ne.

Dakle, hajde da istražimo šta podrazumevamo pod poverenjem kroz BRAVING;

B (Boundaries) – Granice: Da li je drugima jasno šta je u redu, a šta nije, i zašto? Šta mislite o tome da drugima prenesete ono što vam je važno? Kada nemamo zdrave granice, širimo se preko svojih mogućnosti i teško nam je da odredimo svoje potrebe i prioritete. Reći Ne postaje veoma teško, a ponekad i nemoguće.

R (Reliability)– Pouzdanost: ispunjavanje naših obaveza. Budite svesni svojih kompetencija i ograničenja na poslu, kako ne biste previše obećavali i mogli da ispunite obaveze i uravnotežite konkurentske prioritete.

A (Accountability) – Odgovornost: ključno je priznati svoje greške, izviniti se i ispraviti se. Na radnom mestu, ovo će omogućiti ljudima da eksperimentišu i uče. Dajemo drugima korist od sumnje.

V (Vault) – Sef: poverljivost, znanje da je ono što delim bezbedno sa vama. Ogovaranje drugih ili deljenje ličnih priča bez dozvole može dovesti samo do udaljavanja i utišavanja, bez obzira na nameru.

I (Integrity) – Integritet: Biranje hrabrosti u odnosu na udobnost; biranje onoga što je ispravno u odnosu na ono što je zabavno, brzo ili lako; i praktikovanje svojih vrednosti, a ne samo njihovo propovedanje. Naš integritet se često odražava u reakcijama koje dobijamo od drugih.

N (Non-judgement) – Neosuđivanje: Ja mogu tražiti ono što mi treba, a vi možete tražiti ono što vama treba. Možemo razgovarati o tome kako se osećamo bez osuđivanja — da smo otvoreni i radoznali u našoj vezi i odnosu.

G (Generosity) – Velikodušnost: Ako pogrešimo, drugi će biti otvoreni u vezi sa tim, ali pretpostavljaju da imamo dobre namere. Ovo nam daje priliku da budemo odgovorni i daje nam prostor da osporimo svoje pretpostavke.

Sada, hajde da odvojimo trenutak da razmislimo o vašem sopstvenom načinu izgradnje poverenja koristeći BRAVING kao alat:

● Kako trenutno gradite poverenje sa ljudima oko sebe? Na šta najviše obraćate pažnju?

● Gde/kada ste to naučili?

● Kada/kako izgradnja poverenja na ovaj način služi vama kao lideru?

● Kada/kako to stane na put vašem liderstvu?

● Šta će dovesti do toga da neko izgubi vaše poverenje?

● Koji deo formule poverenja želite da proširite i razvijete?

Razmišljajući o ovim pitanjima i primenom alata BRAVING, lideri mogu ponovo da procene i preispitaju sopstvene preference, što nam zauzvrat omogućava da komuniciramo i takođe izazovemo našu pristrasnost u službi izgradnje zdravijeg odnosa sa ljudima u našem timu i mreže.

BRAVING može biti moćno sredstvo koje nam pomaže da otkrijemo gde možda imamo problema sa poverenjem i zašto.

BRAVING takođe pomaže liderima da pruže konstruktivne povratne informacije članovima tima kada nešto nedostaje ili se time ne pozabavimo. Konačno, omogućava nam da ostanemo otvoreni i radoznali sa drugima kada bolje razumemo sopstvene načine izgradnje poverenja.

Kako se neguje poverenje?

Dakle, kako možemo povećati svoj nivo poverenja i nivo poverenja koji imamo u druge?

Predstavljam vam četiri poziva da nam pomognu da negujemo poverenje u ličnom i profesionalnom životu,

1. Check-In: Ako odvojite trenutak pre sastanka da se suočite sa sobom i svojim stanjem, ovo vam može pomoći da se ponovo centrirate i upravljate svojim okidačima. Pomaže vam da poboljšate svoj stav u slušanju, da manje osuđujete i da budete radoznaliji prema drugima. Uvođenje check-in-a kao rituala u timskom kontekstu može produbiti veze i stvoriti siguran prostor za ljude da ispolje svoj potencijal.

2. Telesna inteligencija: vežbanje uočavanja i obraćanja pažnje na sebe i iskustvo drugih je ključno za prisustvo liderstva. Svakodnevna praksa koja vam omogućava da se vratite svom telu da se usredsredite na ono što je važno i smisleno je razlika između dobrog i sjajnog lidera. Na primer, trenutak ćutanja pre i tokom sastanaka, vođenje svesne prakse sa timom može, na duge staze, da izgradi individualnu i timsku otpornost, prisustvo i takođe pomogne u ublažavanju sukoba i nesporazuma među članovima tima.

3. Braving razlika: Stvorite namerne trenutke da tim podeli svoje različite preference, vrednosti i potrebe kao podsetnik da „ne hodamo svi ili ne stojimo na istom tlu“, može nam pomoći da se oslonimo da podržimo jedni druge i da iskoristimo snagu i donesemo jedinstvenost.

4. Vaša lična energija: Svest i fokus vašeg upravljanja energijom su kritični. Bilo da se radi o fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj ili duhovnoj, moramo da budemo svesni kako trošimo svoju energiju i ulažemo je na način koji je usklađen sa našim ciljevima. Na primer, pitanje kao što je; kakva je situacija, razgovori i pojedinci mi crpe ili podižu energiju? To je dobar način da nam pomognete da povratimo svoju energiju.

5. Dar emocija: postati svestan svog emocionalnog stanja i imenovati ga je prvi korak da postanemo svesni naših pokretača i potreba. Razumevanje jezika emocija može nam pomoći da radimo na prošloj rani i povratimo svoju otpornost i tok. Na primer, ljutnja se pojavljuje kako bismo bili svesni kršenja granica. Tuga se pojavljuje dok držimo nešto spremno za oslobađanje.

Potrebno je vreme da se uspostavi poverenje. Zahteva da obe strane veruju u dobre namere onog drugog.I svakako zahteva da obe strane budu voljne da ostanu radoznale čak i kada se ne slažu.

Rajner Marija Rilke u svojoj knjizi Pisma mladom pesniku piše: „Možda su svi zmajevi u našim životima princeze koje samo čekaju da vide kako delujemo lepo i hrabro. Možda je sve što nas plaši, u svojoj najdubljoj suštini, nešto bespomoćno što želi našu ljubav“.

Dakle, sledeći put kada osetite taj strah ili bilo koju uznemirujuću emociju ili onaj glas u vašoj glavi koji vam govori da se zaštitite. Pozivam vas da prvo skrenete pažnju na svoje telo, obratite pažnju na svoj osećaj, a zatim nekoliko puta duboko udahnete i postavite sebi sledeća pitanja inspirisana Byron Katie The Work:

• Da li je tačno da ovoj osobi ne možete verovati?

• Možete li znati sa sigurnošću da ne možete da verujete ovoj osobi? Šta primećujete zbog čega ste sigurni da ne možete da joj verujete?

• Kako reagujete kada ste uvereni da ovoj osobi ne možete da verujete?

• Ko biste bili bez te misli?

• Kako biste bili sa drugim? Kako biste se osećali prema sebi?

I zapamtite. „Upravo kada ste u stanju da osetite ono najbolje u ljudima, oni će upravo to i pokazati.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*