Odvažno liderstvo je prostor za smjelije razgovore, a ne neizgovorena mišljenja.

U svojoj knjizi Radical Wholeness: The Embodied Present and the Ordinary Grace of Being, Philip Shepherd govori o tome kako različite kulture prepoznaju različita osjetila. Iako je zapadna kultura naučena imati pet osjetila – dodir, okus, miris, sluh i vid – kultura Anlo-Ewe u zapadnoj Africi razumije osjetila na drugačiji način. Tako u svojoj kulturi govor smatraju jednim od osjetila kojim se koriste za otkrivanje kamo dalje.

Baš kao što bi koristili ruke i osjet dodira za kretanje kroz fizički prostor.

Ovaj me koncept potaknuo odmah na razmišljanje: trebaju nam lideri sa šestim čulom govora koji će poštivati ono što treba čuti i ono treba reći u svakom kontekstu. Odvažni lideri koji započinju odvažnije razgovore.

Što su odvažniji razgovori? Razgovori u kojima govorimo o onome što je svima poznato, ali se nitko ne usuđuje reći. Neizgovorena mišljenja u tom smislu nisu odraz istinskog liderstva. Liderstvo nije sigurna igra u kojoj vidimo stvari koje zahtijevaju promjene i na njih odgovaramo zapravo izbjegavajući govoriti ili slušati ili vrlo često – oboje.

Odvažniji razgovori znače dozvoliti prostor za sve što treba reći i čuti. U takvim razgovorima svi su glasovi važni bez obzira koliko neugodni mogli biti. Kao takvi, smjeliji razgovori donose potrebne promjene i imaju moć preoblikovanja našeg života, kulture na radnom mjestu i kvalitete našeg liderstva.

Odvažniji razgovori kreiraju srž našeg života.

Dvije su vrste razgovora u kojima smo svi, u svako doba. Onaj unutarnji koji se događa u našim vlastitim glavama. Vanjski koji se događa s drugima. I jedan i drugi može biti odvažan ili ne.

Lideri koji nisu u stanju otvoriti odvažnije razgovore sami sa sobom, vjerojatno neće moći pokrenuti ni pravi smjeli razgovor s drugima. Ono što govorimo sebi i drugima definira kvalitetu života koji živimo. Ono što ostavljamo neizgovoreno čini to također.

Odvažniji razgovori kreiraju naše iskustvo kulture na radnom mjestu.

U skladu s tim uvjerenjem, a u okviru organizacije, možemo reći da razgovori oblikuju naš život na radnom mjestu. Ono o čemu se govori, pa čak i ono o čemu se ne govori, košta naše organizacije uspjeha, a naše zaposlenike kulture u kojoj bi bili angažirani s osjećajem smisla.

U svom radu čujem previše zaposlenika kako kažu da žele bolju kulturu u timovima ili organizacijama u kojima rade. Ista poruka često dolazi i od njihovih lidera i sve to zvuči kao da zajedno stvaraju atmosferu koju kolektivno zapravo ne žele.

Vaši razgovori na radnom mjestu kreiraju vašu kulturu neprestano; čine to upravo u trenutku dok ovo čitate. Kako onda svjesnije kreirati kulturu odvažnog liderstva?

Vjerujem da su ovo ključne polazne točke odvažnih lidera u stvaranju drugačije kulture:

1. Odvažni lideri potiču liderstvo u svima: sebi i drugima. U tome im pomaže uvjerenje koje kaže da je važno dati prostor svačijem glasu.
2. Odvažni lideri su dobri coachevi koji podržavaju strasti drugih ljudi.
3. Odvažni lideri pokretači su boljih i odvažnijih razgovora koji izgovaraju ono što se drugi ne usude.
4. Odvažni lideri donose svoj integritet na radno mjesto kako bi stvorili sigurno okruženje da se odvažniji razgovori zaista i dogode.
5. Odvažni lideri za sobom ostavljaju kulturu kreativnog razmišljanje i smislenih razgovora koji u njihovoj organizaciji ostaju dugo nakon što oni sami odu.

Odvažniji razgovori oblikuju kvalitetu našeg liderstva, baš kao i neizgovorena mišljenja. Dobra vijest je da su i jedni i drugi uvijek predmet našeg izbora.