Odvažno liderstvo je u svojoj suštini više putovanje učenja, no znanja. Učinkovito liderstvo je u velikoj mjeri rezultat kontinuirane otvorenosti ka učenju od sebe, drugih i svijeta oko nas. Odvažni lideri idu i korak više u ovom uvjerenju imajući svjesnu žeđ za učenjem. Ona je i nagrada i rizik: dovodi ih do njihove više razine svijesti, nakon što ih je prvo odvela u vlastite dubine.
No, zašto bi htjeli riskirati? Citat Erica Hoffera najbolje promovira imperativ učenja kod lidera: U vremenu drastičnih promjena, oni koji uče nasljeđuju budućnost. Oni koji znaju obično se nađu lijepo opremljeni za život u svijetu koji više ne postoji.
Stvar je u tome što vremena drastičnih promjena u našem svijetu nikad ne prestaju. Zapravo, oni su njegova uobičajena priroda. Poticanje lidera da prihvate perspektivu prema kojoj je učinkovito liderstvo svjesno kontinuirano učenje, moglo bi biti njihova osnovna snaga pomoću koje će se lakše nositi sa svim trenutnim i budućim kompleksnim okolnostima.
Kompleksnost je prilično neugodan teritorij u kojem smo suočeni s promijenjenim pravilima i nepredvidivom budućnošću. Lideri mnogo puta pokušavaju raditi više u pokušaju da se bolje nose s vlastitom kompleksnom stvarnošću, dok je zapravo prava formula uspjeha naučiti kako raditi – drugačije. A to znači drugačija razina osobnog operativnog sustava, transformirani način na koji shvaćamo sebe, druge i svoj svijet, nadograđeni sustav opremljen da pokreće naše nove okolnosti kao da su neka vrsta naprednijih aplikacija.
Ovaj novi operativni sustav više razine može se velikim dijelom preuzeti i instalirati kroz naš osobni liderski razvoj, naš proces coachinga i učenja. Potrebno vrijeme može biti na primjer nešto kao: u tijeku. Učite sve dok vodite i što svjesnije i predanije to radite, velika je vjerojatnost da će vaše liderstvo biti učinkovitije. A vi odvažniji.
Dok smo u ulozi odvažnog lidera koji uči, ono što zapravo radimo je da slijedimo sve ono što smo sposobni biti. Radeći mahnito, ostvarujući sve operativno što nam je zacrtano, koliko se često kao lideri pitamo – što sam još sposoban biti? Koliko često zastajemo kako bismo razmislili i naučili? Ne propuštamo li tako u potpunosti ostvariti dva važna i međusobno povezana elementa na našem životnom i liderskom putu: potencijal i osjećaj ispunjenja.
Ako ne pokušamo učiti od sebe i od načina na koji razumijemo svijet, što često znači da prihvatimo bolno restrukturiranje vlastitog identiteta, a zatim ga strukturiramo natrag na višoj razini svijesti, kako uopće možemo doseći potencijal koji nam je moguć i kako možemo ikada doživjeti duboko ispunjenje koje dolazi zajedno s otkrivanjem i angažiranjem tog potencijala. A ako se ne usudimo iskoristiti vlastiti potencijal i zanemarimo važnost osjećaja ispunjenja, što nam onda preostaje?
Potencijal i ispunjenje je ono što nam je istovremeno jedinstveno i zajedničko. Svatko od nas ima svoju vlastitu verziju osobnog potencijala i osjećaja ispunjenja, a svima nam, bez iznimke, trebaju oba elementa da bismo mogli reći kako smo u potpunosti, odvažno živjeli i vodili.
Be the first to comment