“Trudim se motivirati svoj tim. Kako ću to učiniti? “ To je tema koju često čujem u okviru coaching procesa.
Gledajući iz šire perspektive, evo što ja vjerujem o tome: Na svijetu postoji previše posla koji se ne temelji na našim najinspirativnijim vrijednostima i previše ljudi koji su odustali od svoje želje da imaju inspirativnu viziju u zamjenu za čisto operativni život.
Nekako kao da se teško uspijevamo odmaknuti od svojih osnovnih potreba i zakoraknuti u ono što zapravo naša duša želi. A niti nas organizacije, kao naš kolektivni svijet, uvijek potiču da krenemo tim putem.
Kako to riješiti? Iako je stvarnost često previše složena za jednostavna rješenja, ipak bismo mogli započeti s prvim korakom – s razgovorom sa sobom i drugima o onome što nas stvarno motivira i daje nam smisao.
Možda bismo shvatili kako smo u toj potrazi za odgovorima kako osnažiti i angažirati druge često premalo i sami osnaženi i angažirani. Mnogo puta je naša vlastita kompetencija postizanja rezultata niska jer nam nedostaje svrha i značenje u onome što radimo, a to valja razmotriti i prije nego što istražimo razinu motivacije našeg tima.
Jedan od načina kako možemo pristupiti tom istraživanju jest da pogledamo naše inspirativne vrijednosti i koliko su one zastupljene u poslu za koji smo se odlučili. Budući da naš posao temeljen na našim inspirativnim vrijednostima dovodi do onih vrsta postignuća koja uvelike utječu na svačije živote i organizacije – postignuća sa smislom.
Osim što imaju smisla, ova postignuća su protuotrov za transakcijske doprinose kojih smo često svjedoci u organizacijama. To obično zvuči ovako: ono što dobijem, to i dam.
A vrijednost onoga što dobijem razvija s vremenom vrlo promjenjiv karakter, jer ovisi o mnogim stvarima kojima dajemo prednost kada se ne osjećamo ispunjenima smislenom prirodom našeg posla. Mnogo je kompromisa koji su nam potrebni kad naš rad u osnovi nema smisla.
Odvažni lideri tome pristupaju drugačije. Njihov zadatak nije samo motivirati svoje timove, već otkriti vlastitu strast, strast ljudi s kojima rade i iskristalizirati ono za što se tim kao kolektivni entitet odluči biti strastven.
I to čine manje usredotočujući se na rezultate, a više na doživljavanje ispunjenja koje će dovesti do rezultata. Za razliku od sreće i zone udobnosti koji proizlaze iz kompromisa i koji mogu nestati u bilo kojem trenutku, ispunjenje nam daje duboki smisao za dalje i čini nas strastveno živima.
Zadatak odvažnih lidera je neprestano ponovno otkrivati strasti unutar sebe i oko sebe, jer one predstavljaju izvor svačijeg doista smislenog rada.
I na kraju, potpuno je individualno tamo gdje nalazimo najviše smisla. Bilo da je to u mogućnosti da rastemo i razvijamo se, stvaramo, brinemo za druge i stvaramo odnose, ili možda sve to zajedno. Na nama je da to otkrijemo i slijedimo.
Da biste bolje razumjeli gdje se vi na tom putu nalazite, istražite za sebe razliku između osjećaja postignuća i priznanja te osjećaja dubokog smisla i ispunjenja. Kakav je osjećaj osvijestiti tu razliku? Ako započnete odvažniji razgovor sa sobom, što biste još o tome saznali? Što postoji; što nedostaje, s čime se eventualno ne usuđujete suočiti?
Može biti mnogo razloga da toleriramo tu prazninu, mnogi razumni kompromisi i jedan siguran ishod: gubitak prilike da kao odvažni lideri ostavimo nasljeđe za sobom.
Be the first to comment