
Product Discovery je inicijalna faza razvoja proizvoda koja nam omogućava da otkrijemo problem koji treba da rešimo za naše korisnike i kako da ga rešimo.
Gledajući kroz istoriju Produkt Menadžmenta, ova faza je u fokusu tek u zadnjih desetak godina.
Ako pogledamo Produkt Menadžment pre 2001., pre nego što je napisan Agilni manifesto, nije mnogo urađeno u sferi otkrivanja proizvoda ili bilo kakvom istraživanju i eksperimentisanju.
Ideje i biznis slučajevi su generisano od strane poslovnih “stakeholder”-a. Na osnovu ovih slučajeva su formirani Roadmap-ovi. Zahtevi za te Roadmap-ove su generisani od strane istih ljudi. Tako su Produkt Menadžeri u tom periodu bili strogo administrativci: sakupljali su, dokumentovali, delili i komunicirali zahteve. Dizajn i pravljenje proizvoda je bilo rađeno na osnovu tih zahteva. Kad je završen, proizvod se šalje na tržište. Tek kad stigne do radnji i krajnjih korisnika mogli ste da dobijete neku povratnu infomaciju o onome sto ste napravili.
Ima dosta proizvoda koji su propali kada su već izašli na tržište. Zamislite koliko bi para i vremena moglo d se uštedi da su povratne inoformacije od korisnika došle pre tržišnih, možda čak i pre nego što su dizajnirani i napravljeni.
Sve što je bilo potrebno je da se odgovori na pitanje “Da li pravimo nešto što će naše mušterije želeti i što će im trebati”.
Ako posmatramo način na koji je posao organizovan u to vreme, nije postojala mogućnost da se podrži rani “Feedback”. Veliki obim posla koji je rađen u fazama sa “waterfall” pristupom, ciklusi pravljenja su bili toliko dugački da dok se stegne mogućnost da se prikupi povratna informacija, proizvod je već gotov.
Kada je stigao Agile, otvorio je vrata i kreirao mogućnost dobijanja ranijih informacija..
Prema Jeff Sutherland-u, jednom od tvoraca Agile manifesta, kada su smišljali manifest i deo o “Saradnja sa korisnicima pre Pregovaranje ugovora” nisu razmišljali o krajnjim korisnicima već o njihovim poslovnim “stakeholder”-ima kao njihovim korisnicima.
Iako nisu uključili krajnje korisnike u ovaj proces, uspeli su da pripreme teren za budućnost otkrivanja prozivoda. Kada su postavili ideju “Softver koji radi pre Dokumentacije”, podržali su i kratke cikluse isporuke i prikazivanje isporučenog “stakeholder”-ima. To je bila forma ranih povratnih informacija koje su nedostajale, čak iako je bilo samo od internih koriniska.
U isto vreme razvojao se još jedan novi trend, Dizajn korisničkog iskustva (User Experience Design) koji je pokušavao da odgovori na pitanje: “Da li pravimo nešto što će korisnici umeti da koriste”. Design Thinking je bio pristup koji su koristili da ovo istražuju.
Prava prekretnica je bilo kada su Eric Ries (Lean Startup) i Steve Blank (Customer Development) počeli da istražuju pitanje “Da li pravimo stvar koju naši korisnici žele”. Pronalaženje najbržeg i najjeftinijeg načina da se odgovori na ovo pitanje i validira ideja proizvoda je postao novi standard u otkrivanju proizvoda (Product Discovery) u indutriji vođenoj tehnologijom.
Kroy Lean Startup su nam dali dosta različitih alata koji su napravljeni da nam pomognu da ogovorimo na “najskuplja” pitanja što ranije u procesu kako bi eliminisali prvo najveće rizike.
Napredak Product Discovery-a nije stao tu. Novi trendovi se redovno pojavljuju pokušavajući da odgovore na nova pitanja tokom otkirvanja proizvoda, praveći ovaj proces jednostavnijim i direktnijim. Neki od njih su:
“Jobs to be done” – pokušava da odgovori na pitanje “Da li rešavamo pravi problem za naše korisnike”
OKRs (Objectives and Key Results) – fokusiranje na ishode i jednoznačno razumevanje ishod kroz celu kompaniju
Design Sprint – otkrivanje proizvoda sa čovekom u centru
Iako vrednost i potreba za otkrivanjem proizvoda postaje jasna u indutriji danas, ima dosta timova koji to još uvek ne koriste.
Možda je to usled preširoke palete dotupnih alata za ovaj proces, ljude su preplavljeni in e znaju šta da koriste i za šta.
Pogledajte cilj otkrivanja proizvoda – nauči, tj saznaj što je brže moguće i što je ranije u razvoju proizvoda moguće “da li je ono što hoćemo da napravimo prava stvar za napraviti”.
Sa svakom od gorepomenutih metodologija odgovaramo na različito pitanje stakeholde-a i odgovaramo ga čim ranije u procesu:
Agile – da li ispunjavamo potrebe naših stakeholde-ra
User experience design – da li pravimo ono što naši korisnici umeju da koriste
Lean Startup – da li korisnici žele naše rešenje
Job to be done – da li rešavamo problem do kog je korisnicima stalo
OKR – da li svi idemo ka željenom ishodu
Izlistana pitanja nisu nešto što se odgovori jednom i završeno je. Proces otkrivanja proizvoda mora da bude kontinuiran, bez kraja, ako želiš da držiš korak sa svojim korisnicima, sveukupnim tržištem i različitim trendovima. Ostati u toku i relevantan u ovim brzo promenjivim vremenima je najizazovniji deo razvoja proizvoda, s toga ne prestaj da otkrivaš.
Be the first to comment