Sporazum o odnosima

U poslednjem članku smo predstavili upotrebu STORMMES modela © u ko-kreiranju sporazuma o odnosu sa klijentom. U ovom članku ćemo detaljnije razmotriti kompetenciju 3 „Uspostavlja i održava sporazume“.

Prva tri markera kompetencija na ovom odeljku nam pomažu da razumemo šta sadrži dobar sporazum o odnosima.

  1. Kouč objašnjava šta koučing jeste, a šta nije i opisuje postupak klijentu i relevantnim zainteresovanim stranama
  2. Trener i klijent se dogovaraju o tome šta jeste, a šta nije prikladno u odnosu, šta se nudi, a šta ne i koje su odgovornosti klijenta i relevantnih zainteresovanih strana
  3. Kouč i klijent postižu dogovor oko smernica i specifičnih parametara odnosa koučinga kao što su logistika, naknade, zakazivanje, trajanje, ukidanje, poverljivost i uključivanje drugih

(Ovi markeri su detaljnije opisani u  T – Timelines, R – Roles, E- Environment odeljcima STORMMES modela ©.)

Kompetentan kouč će će izdvojiti vreme pre početka angažmana kako bi se osiguralo da klijent razume razliku između koučinga i drugih disciplina. Koučevima koji se bave multidisciplinarnim radom je važno razjasniti šta je, a šta nije koučing. Ako ono što radite sa klijentom uključuje i druge discipline poput konsaltinga, obuke, mentorstva, tada bi i klijentu i kouču trebalo da bude jasno kada i kako će se te discipline koristiti tokom angažmana. Videla sam trend u multidisciplinovanim koučing angažmanima (poput agilnog koučinga) gde su treneri isfrustrirani jer žele da se bave koučingom, dok klijent od njih želi konsalting. Baš ovo nam ukazuje na potrebu da se u sporazumu o odnosima unapred razjasni kako kouč namerava da komunicira sa klijentom i kako klijent očekuje da kouč komunicira. Ako se dogovor ne može postići ili postoji neka nerešiva nesuglasica u očekivanjima, kouč mora uzeti u obzir etičke posledice preuzimanja angažmana. Takođe imajte na umu da bi po pitanju etičkih kompetencija kouč takođe trebalo da govori o tome kako se koučing razlikuje od disciplina kao što su savetovanje, terapija, druge psihoterapije i prateće profesije. Imajte na umu i da su relevantne zainteresovane strane deo koučing sporazuma, tako da bi koučevi koji rade u organizacijama trebalo da razmotre nekoliko stavki koučing sporazuma.

Kao supervizor reflektivnih koučev, primetila sam da veliki deo izazova sa kojima se koučevi suočavaju tokom angažmana potiče iz slabog sporazuma o odnosima. ICF ne insistira kako na pisanom formalnom ugovoru, tako ni na usmenom sporazumu. Ove odluke su prepuštene kouču na osnovu toga kako oni obavljaju svoju praksu kao interni i eksterni koučevi.

Veliki broj stavki iz markera broj 3 se lako rešava kroz standardni pisani ugovor kouča. Jedan deo onoga što se nalazi u markerima broj 1 i 2 često može biti sadržan i u pisanom ugovoru, a često i u deklaracijama rada sa korporacijama, ali je u praksi veliki deo ovoga usmeni sporazum između kouča i klijenta i podleže promenama tokom angažmana. Za stavke koje se tiču usmenog sporazuma je važno da kouč ima neki proces u kojem će obezbediti da vodi odgovarajuće razgovore sa klijentom kako bi se odredio tempo angažmana. Takođe bih preporučila povremene provere gde kouč i klijent razmišljaju o svom odnosu i dalje se dogovaraju i pojašnjavaju stvari ukoliko je to potrebno.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*