U prethodnih nekoliko članaka predstavili smo koncepte zajedničkog stvaranja odnosa sa klijentom. U ovom članku ćemo detaljnije proučiti kompetenciju 3 Uspostavljanje i održavanje sporazuma i kako se uveriti da ste na odgovarajući način usklađeni sa klijentima pre nego što se obavežete na odnos. Ovaj koncept takođe podržava i marker kompetencija:
4. Udruživanje sa klijentom kako bi se utvrdila kompatibilnost između klijenta i kouča
Uspešan koučing angažman započinje osiguravanjem kompatibilnosti. Većina koučeva odradi neku vrstu „hemije“ sa klijentima pre nego što započnu odnos. Ova sesija često uključuje razgovor „za upoznavanje“ za kouča i klijenta radi povezivanja ljudi i upoznavanja osobe sa kojom će imati lični odnos tokom nekoliko meseci ili možda godina.
Tokom ovog razgovora stvari o kojima se razgovara obično su neki oblik pregleda porekla kouča i onoga što ga je privuklo koučing profesiji. Vrednosti i uverenja kouča u vezi sa koučingom i koučing odnosima i ograničeni lični podaci koji mogu pomoći klijentu da se više poveže sa njima kao čovekom. Ovaj razgovor je takođe važna prilika za kouča da upozna klijenta, zašto razmišljaju o koučingu u ovom trenutku svog života ili karijere, kakva su njihova uverenja o koučingu i šta je to što on može učiniti za njih i šta klijent želi da postigne kroz koučing angažman.
Još jedan važan aspekt ovog razgovora je da će ovde kouč razumeti kakva vrstu profesionalca je klijentu zaista potrebna. Neki potencijalni klijenti u ovom trenutku mogu otkriti da su pod nadzorom stručnjaka za mentalno zdravlje. To ne znači da im koučing nije relevantan. Međutim, to ukazuje na to da je neophodan razgovor o tome kako se koučing razlikuje od terapije. Kouč može pitati klijenta da li je razgovarao o koučingu sa svojim terapeutom i za koje teme ili ciljeve smatraju da su prikladniji za koučing nego za savetovanje.
Po mom mišljenju, iako ova početna sesija „sa hemijom“ može kao ishod imati da potpišemo ugovor sa novim klijentom, nije namenjena za prodajni razgovor. Sa moje tačke gledišta, ovaj razgovor govori o sticanju obostranog razumevanja da li je ovo kompatibilan odnos. Neka razmatranja koja kouč može uzeti u obzir su:
- Da li je ovo tip klijenta sa kojim kouč voli da radi?
- Da li se čini kao da se klijent na prikladan način angažovao za sopstveni uspeh?
- Da li potrebe, motivacija i ciljevi klijenta spadaju u kategoriju u kojoj se kouč oseća kompetentnim i samouverenim da radi?
- Da li se ličnost klijenta i njegov stil komunikacije prepleću sa sposobnošću kouča da ih vidi kao kreativne, pune izvora i cele?
Razmatranja iz ugla klijenta su uglavnom ovakva:
- Da li se osećam sigurno sa ovim koučem?
- Da li je ovo neko sa kim mogu da budem ranjiv?
- Da li mi vrednosti, uverenja i porekla ovog kouča pružaju samopouzdanje za snažan i uspešan angažman?
- Da li ova osoba može kod mene da stvori novu svest?
- Da li ovaj kouč poseduje tip ličnosti sa kojim mi je prijatno da radim?
Primetila sam da je za neke koučeve ovaj početni kontakt sa potencijalnim klijentom često fokusiran na poslovnu perspektivu isključivo navođenja klijenata da rade. Iako u potpunosti mogu da razumem ovu potrebu za poslovnim uspehom, vremenom sam takođe naučila da je najvrednije raditi sa potencijalnim klijentom pre nego što sklopimo ugovor sa njim kako bismo bili sigurni da imamo kompatibilan odnos sa njim. Ovo postavlja temelje za započinjanje odnosa sa klijentom; i za odbijanje mogućnosti ako neko od kouča i klijenta veruje da nisu kompatibilni. Kompatibilnost odnosa je od vitalnog značaja za dugoročno zadovoljstvo i uspeh kouča i klijenta i važnija je od jednostavnog „ugovaranja posla“.
Be the first to comment